O tebi sam maštao,o tebi sam snio,
izoliran od svijeta,sam u svojoj sobi.
Prekasno sam shvatio,da sam ti bio,
ništa više no igračka,zabava i hobi.
Prokleta ljubav i tko ju je izmislio,
često se pitam,dok pričam sa sobom.
Izvlačim kraću slamku,opet sam izvisio,
trebao sam onu večer,poći za tobom.
Evo priznajem,ja se predajem,
iako nikada tako ne odustajem.
Ljubav za tebe,jeftino prodajem,
ili je u zamjenu,za bilo šta dajem.
Najdraža moja,za ništa te ne krivim,
ne mogu i ne znam,proći kroz sve ovo.
Moram da živim sa danima sivim,
što u mom životu i nije nešto novo.
Šta i kako dalje,nisi se nikada pitala,
a ja sam s tobom,htio puno više.
Trebala bi znati,ako si čitala,
volim te, ali život drame piše.
Prodajem ljubav,ona je bezvezna,
jeftino dajem,gotovina obavezna.
Otkako si se u moj život umješala,
poslala si me ravno na vješala...
Oznake: trenutak slabosti